Izraelski arheolozi otkrili su baziliku iz vremena Bizantije, sagrađenu pod carem Justinijanom i ukrašenu zadivljujućim mozaicima i staklenim prozorima, kao i natpisom koji crkvu posvećuje neimenovanom “slavnom mučeniku”.
Identitet mučenika ostaje misterija, objavila je Fena, pozivajući se na list Haaretz.
Agencija navodi da Crkva datira iz 6. stoljeća, a otkrivena je uoči planirane izgradnje novog naselja u Beit Shemsu, zapadno od Jerusalema.
Izraelsko Ministarstvo za antikvitete već tri godine obavlja iskopavanje, rekli su arheolozi prilikom otkrivanja nalazišta u srijedu.
Identitet mučenika nije poznat
Haaretz podsjeća da je crkva ostala popularno hodočasničko odredište tokom ranog islamskog perioda, navodeći da je to doprinijelo dugogodišnjoj raspravi među učenjacima o tome koliko je bilo nasilno i iznenadno muslimansko osvajanje Svete zemlje i posljedično preobraćenje stanovništva.
Izgrađena prema standardnom planu bazilike, s centralnom kupolom i dva uzdužna prilaza, crkva je bila ukrašena zamršenim mozaicima, koji prikazuju biljke, ptice i geometrijske dizajne, kao i raznobojnim freskama koje su obložile zidove.
Vjerski kompleks prostirao se na 1.500 kvadratnih metara i imao je nekoliko dodatnih prostora povezanih s glavnom zgradom, uključujući veliko dvorište ispred ulaza u crkvu.
“I bazilika, i dvorište ogromni su za to razdoblje – veće od većine bizantijskih crkava koje su u Svetoj zemlji”, rekao je Benjamin Storchan, direktor za iskopine pri Izraelskom Ministarstvu za antikvitete.
U dvorištu su istraživači otkrili netaknuti grčki natpis kojim se to sveto mjesto posvećuje sjećanju na “endoxo martis” – slavnog mučenika.
“Identitet mučenika nije poznat, ali izuzetno bogatstvo strukture i njeni natpisi govore da je ta osoba bila veoma važna”, rekao je Storchan.
Gradnja dovršena 542.
Naučnici se okreću drevnim spisima u pokušaju da odgonetnu identitet misterioznog mučenika.
Uglavnom čitaju priče o hodočašću i spiskovima ranokršćanskih mučenika kako bi pokušali identificirati tu svetu ličnost, ali je dosad nisu uspjeli precizno utvrditi.
Zna se da je lokacija crkve, u dolini izvan bizantijskog seoskog grada Beit Nativa, na neki način povezana sa životom mučenika.
“Nema smisla graditi takvu monumentalnu strukturu na dnu doline osim ako to ne označava mjesto smrti ili naknadno sahranjivanje mučenika”, kaže Storchan.
Tekst u dvorištu kaže da je gradnja crkva dovršena 542. i da je glavni dobročinitelj i opat manastira imenovan kao neko zvan Malchos.
Kako je to uobičajeno semitsko ime, koje se u raznim izvorima pojavljuje mnogo puta, teško ga je dalje identificirati, kaže arheolog.
Unutar bazilike arheolozi su mogli pristupiti kripti u kojoj su možda nekad bile mošti neimenovane svete osobe, izložene u podzemnoj komori.
“Otkriveno je samo nekoliko crkava u Izraelu s potpuno netaknutim kriptama. Jedna vodi dolje u odaju, a druga nazad u molitvenu dvoranu. To je omogućilo velikim grupama kršćanskih hodočasnika da posjete to mjesto”, rekao je Storchan.
Muslimansko osvajanje Svete zemlje
Prvobitno podignuta za vrijeme Justinijanove vladavine (527–565), crkva je dodatno proširena novcem koji je donirao car Tiberije II Konstantin (574–582).
O Konstantinovoj ličnoj uključenosti u taj projekt svjedoči još jedan grčki natpis pronađen u velikoj prigrađenoj kapeli i datiran je na 583 – godinu nakon Tiberijeve smrti.
Kapela je vjerovatno trebala ovjekovječiti nedavno preminulog vladara, čiji je lik evociran velikim carskim orlom s raširenim krilima, koji se pojavljuje u mozaiku u središtu kapele.
“Brojni pisani izvori svjedoče o carskom finansiranju crkava u Izraelu, međutim, malo se zna iz arheoloških nalazišta poput onog koji je pronađen u Beit Shemeshu”, kaže Storchan.
Nakon muslimanskog osvajanja Svete zemlje u prvoj polovici 7. stoljeća, kompleks je i dalje korišten, a mučenik je obožavan, o čemu svjedoči približno 300 glinenih svijeća iz ranog islamskog perioda pronađenih u kripti.
Napuštena je netaknuta u 9. stoljeću
Crkva nije uništena i napuštena je netaknuta u 9. stoljeću, vjerovatno zbog “ekonomskog gušenja” uzrokovanog smanjenim protokom kršćanskih hodočasnika i sve većom stopom prelaska mještana na islam.
“Našli smo ulaze u crkvu ‘zapečaćene’ krupnim kamenjem, što znači da su posljednji ljudi koji su bili ovdje znali da moraju otići, ali su imali vremena zatvoriti vrata i nadali su se da će se vratiti”, kaže Storchan.
To signalizira da, navodi Haaretz, barem na ovom području nije došlo do vala nasilnih razaranja i masovnih prisilnih preobraćenja povezanih s islamskim osvajanjem.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
